Po pitanju motiva, kandidati za upis na studije psihologije najčešće iznose potrebu da pomažu drugima, a kao predispozicije i osobine ističu dar za slušanje, razumevanje i komunikaciju, empatiju, radoznalost, želju za samospoznajom, unapređenjem sopstvene ličnosti i međuljudskih odnosa.

Da bi se bio dobar u bilo kojoj profesiji, neophodno je postupno ovladati sistematizovanim skupom relevantnog znanja iz odgovarajuće oblasti. Ništa nije praktičnije od dobre teorije, rekao je psiholog Levin. Teorijsko znanje strukturiše i usmerava praksu, koja povratno koriguje i obogaćuje teoriju. Znanje takođe pomaže smanjenju verovatnoće da će se desiti greške tokom sticanja iskustva. Bez znanja koje se stiče studiranjem, ne može se postati stručnjak ni u jednoj profesionalnoj oblasti koja se temelji na nauci, te tako ni u psihologiji. To je prvi deo odgovora.

Zatim, studije su nužan, ali ne dovoljan uslov da neko postane dobar stručnjak. Pitanje je kako se studira (od lat. studere, „posvetiti se marljivo učenju, nauci“). Važan je kvalitet studijskog programa i nastavnog kadra, ali je ključna unutrašnja motivacija koja počiva na radoznalosti, težnji za znanjem i unapređenjem kompetencija u oblasti prema kojoj imamo afiniteta.

Treći aspekt odgovora se odnosi na specifičnost psihologije i profesije psihologa, za koju su pored kognitivnih sposobnosti i znanja, potrebni i odgovarajući motivi, predispozicije i osobine.

Po pitanju motiva, kandidati za upis na studije psihologije najčešće iznose potrebu da pomažu drugima, a kao predispozicije i osobine ističu dar za slušanje, razumevanje i komunikaciju, empatiju, radoznalost, želju za samospoznajom, unapređenjem sopstvene ličnosti i međuljudskih odnosa. Ankete i intervjui pokazuju da je čest slučaj da su im njihovi porodični problemi i lične teškoće podstakli interesovanje za psihologiju. Reklo bi se da niko ne postaje psiholog slučajno. Kod psihologa i ljudi koji se usmeravaju ka toj društveno-humanističkoj disciplini, uvek je prisutna želja da se pomogne. Ali to nije dovoljno. Želja da se pomaže možda maskira narcizam, žudnju za priznanjem, težnju ka moći ili kompleks spasitelja. Osim toga, dobre namere bez odgovarajućeg znanja mogu da prouzrokuju više štete nego koristi. Ne kaže se slučajno da je put za pakao popločan dobrim namerama. Obrazovanje za određenu profesiju pretvara dobre namere u dobre rezultate.

Mnogi ljudi koji poseduju emocionalnu i socijalnu inteligenciju imaju terapeutski efekat na druge, bio to prijatelj u krizi, ožalošćena osoba, saradnik pod stresom i sl. Za njih se kaže da su „prirodni“ psiholozi. To su važne sposobnosti, ali ne znači da je onima oni koji ih poseduju suđeno da postanu profesionalni psiholozi. Pomoć ljudima se može pružati na mnoge druge načine. Psihologija, kao naučna disciplina, obuhvata više od toga. Neće se svako ko diplomira psihologiju usmeriti na rad sa ljudima, neko će izabrati da se bavi istraživanjem što znači da na studijama treba ovladati naučno-istraživačkom metodologijom. Nije to potrebno samo budućim naučnicima već i svim psiholozima, u kojem god sektoru budu radili. Za kontinuirano usavršavanje, koje se u današnje vreme podrazumeva, treba da budu osposobljeni da prepoznaju valjane naučno-istraživačke rezultate u odnosu na one sporne.

Pored stručno-psiholoških predmeta, navedenih u studijskom programu psihologije, studenti treba da budu spremni da steknu i široku kulturu u humanističkim naukama kao što su filozofija, antropologija, sociologija. Takođe, poželjno je da budu zainteresovani za stvaralaštvo. Nezavisno od toga što je jedna od oblasti psihologije proučavanje umetnosti i ljudskog stvaralaštva, ne može se biti dobar psiholog bez otvorenog, širokog, fleksibilnog i kreativnog uma. Jedan psihijatar i psihoanalitičar rekao je „Biti psihijatar i neznalica nije moguće, neobrazovani psihijatri su pošast“. To važi i za psihologe.

Postoji još jedna specifičnost psihologije, koja je čini privlačnom za veliki broj mladih ljudi. Psihologija je univerzalna, jer je mentalno zdravlje pitanje koje se tiče svakog čoveka, gde god živeo i kojim god poslom se bavio. Način na koji odrastamo, na koji se povezujemo, mislimo, osećamo, učimo, radimo, družimo se, naš stil komuniciranja, suočavanja sa stresom, kako i zašto oboljevamo, naše okruženje, sve se prelama kroz psihu. Zato je svako manje ili više, naročito u kriznim situacijama i fazama, zainteresovan za psihologiju. Mentalno zdravlje zavisi od psihološke pismenosti. Tamna strana tog univerzalnog obuhvata nauke o psihi je da psiholozi mogu da podlegnu osećaju superiornosti, sveznanja i moći.

Dobar psiholog neće podleći tom iskušenju. Dobre studije će ga naučiti da prepozna i prevlada tu opasnost. Studije psihologije utiču na ličnost studenata tako što im pored znanja usađuju stavove, vrednosti i zdrav duh ove, plemenite, društveno značajne i sve traženije profesije.

Prof.dr Tatjana Milivojević