Doc. dr Saša Stepanović

Sa pojavom virusa COVID-19 i njegovim naglim širenjem, školske ustanove širom sveta su zatvorene za više od 1.7 milijardi đaka, što predstavlja prvi nivo odbrane i strategije suzbijanja pandemije. Ovakve preduzete mere nemaju uticaj samo na one koji pohađaju ove obrazovne institucije i njihove zaposlene, već i na ekonomiju i društvo u globalu, a posebno se uticaj oseća na đacima kojima je potrebna posebna podrška. Vlade mnogih država širom sveta kao i značajne organizacije predlažu i insistiraju na programima nastave na daljinu, kao i na korišćenju otvorenih onlajn platformi i digitalnih obrazovnih resursa koje će nastavnici i đaci koristiti kako bi prevazišli obrazovnonastavnu krizu izazvanu pandemijom koronavirusa.

Ova pandemija je prouzrokovala stanje u kom pojedinci svi pojedinci, od đaka i njihovih roditelja preko nastavnika do svih zaposlenih u sektoru obrazovanja treba da rade u sinergiji, sa puno kreativnosti, saradnje i  razumevanja jednih prema drugima. Takođe je bitno da postoji dobra komunikacija među svim učesnicima obrazovnog ciklusa kako bi se što bezbolnije prevazišla ova teška kriza. Kao prva asocijacija na ovakvo rešenje svakako jeste tehnologija koja u današnje vreme lakše nego ikada spaja ljude i stvara utisak sveta kao „globalnog sela“. Međutim, učenje preko elektronskih uređaja i digitalnih platformi se već na prvi pogled pokazalo kao neravnopravno rešenje jer samo 60% populacije u trentuku pojave i širenja koronavirusa ima pristup internetu. Pored toga, veliki procenat stanovništva nije informaciono pismen, i kao takav ne može da pruži odgovarajuću podršku i oslonac svom detetu, ili iz profesionalnih razloga (npr. medicinska sestra) nemaju vremena da pomognu detetu oko školskih aktivnosti.

Obrazovne institucije širom sveta su pred velikom dilemom koja donosi podjednako nezavidne ishode. Ukoliko se odluče na sprovođenje nastave na daljinu, deca koja nemaju pristup internetu neće imati istu šansu kao i svoji vršnjaci da učestvuju u nastavnom procesu i na taj način će biti diskriminisana. Sa druge strane, obustavljanjem svih školskih aktivnosti, svi učenici će propustiti višemesečni plan i program. 

Nažalost, ovo nije jedini negativan aspekt obrazovanja na daljinu. Neznatan broj učenika, posebno nižih školskih razreda, nije sposoban da uči samostalno, da organizuje svoje vreme i ako pritom nema dovoljno motivacije, neće biti podjednako uspešan kao njihovi vršnjaci.

Iako ne možemo da pronađemo svetlu tačku u činjenici da milioni đaka neće imati šansu da učestvuju u nastavi na daljinu zajedno sa svojim vršnjacima, postoje pozitivni aspekti digitalnih platformi koji olakšavaju trenutnu situaciju. Nastavnicima je omogućeno da vide svoje učenike u toku rada, da imaju interakciju sa njima kao i da dobijaju povratnu informaciju u trenutku predavanja. Takođe mogu da sa manje uspešnim učenicima rade u miru na privatnom razgovoru i pruže im dodatnu podršku koja im je potrebna, dok ostatak odeljenja nezavisno i samostalno radi na svom zadatku. To bi u bučnoj učionici bilo neizvodljivo. Ovo je dobro došlo i introventnim i povučenim učenicima koji sada mogu da učestvuju u nastavnom radu osećajući se samouverenije jer ih ne posmatraju njihovi vršnjaci.

Ono što predstavlja svetlu stranu situacije jeste da veliki broj interaktivnih prilagođenih platformi za učenje nije iskoristilo celokupnu situaciju kako bi dodatno zaradio, već naprotiv pomaže da se kriza prevaziđe.  Od početka februara veliki broj platformi za učenje je postalo besplatno za korišćenje svim školama i njihovim učenicima.

Jedan od dobrih primera u kreativnom prevazilaženju nedostatka obrazovne tehnologije je Republika Srbija, koja svoje obrazovne sadržaje koji su usklađeni sa planom i programom emituje na nacionalnim frekvencijama kako bi bili pristupačni svakom učeniku. Kao mana ovog načina rada ističe se obraćanje prosečnom učeniku i nemogućnosti interakcije i povratne informacije, u kojoj bi nastavnik uvideo u toku predavanja da li je učenik razumeo nastavni sadržaj, kako bi mogao da nastavi sa nastavnim planom i programom (Stepanović, 2018). Nastavnicima je ostavljeno malo prostora za pojedinačan rad sa svakim od učenika zbog potrebe da usklade nastavni materijal sa pređenim gradivom na televiziji. Takođe dobar primer predstavlja i Visoka škola socijalnog rada u Beogradu koja je organizovala besplatno onlajn psihološko savetovalište za svoje studente, gde studenti imaju priliku da razgovaraju sa sertifikovanim psihoterapeutima kroz psihološki savetodavni rad kako bi lakše prevazišli krizu situacije koja je izazvala pandemija koronavirusa.

Ova pandemija izazvala je neočekivane, brze, neravnopravne promene u obrazovnovaspitnom sistemu i svi učesnici ovog sistema treba da imaju zajednički cilj u prevavilaženju krize. Metode kojima će se to omogućiti svakako treba da obezbede podjednake šanse za jednako obrazovanje svih učenika. Važno je osigurati blagostanje svih učenika i pre svega njihovu mentalnu i fizičku sigurnost. Na učenicima je da preuzmu odgovornost za svoje učenje, razumeju kako uče, šta vole i kakva im je podrška potrebna. Treba da personalizujiu svoje učenje prema svojim interesovanjima, jer je obrazovni sistem organizovan tako da se  obraća „prosečnom“ učeniku, zanemarujući one učenike iznad i ispod proska.

Doc. dr Saša Stepanović